TV SARAJEVO NEWS
The Museum of Literature and Theater Arts of BiH
Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti BiH.
https://www.facebook.com/bartula.natasa/videos/547829096513700
TV Sarajevo studios, Morning live program Sarajevsko jutro (Sarajevo Morning)
https://www.facebook.com/bartula.natasa/videos/633036347704683
Sarajevsko jutro (Matin de Sarajevo) dans le studios de TV Sarajevo. Ce fut un merveilleux retour dans mon pays d'origine! Ma Bosnie et Herzégovine!
Citate čitali:
novinar Edina Kamenica
novinar spiker: Rinko Golubović
Many thanks to TV Sarajevo.
Neizmjerno hvala ekipi TV Sarajevo.
https://www.facebook.com/bartula.natasa/videos/547829096513700
Historical novel DUBROVNIK, THE MEDIEVAL CITY OF NABOŽIĆ, contribution to the awakening of the old Bosnian city!
TV program Ljudi govore (People speak), Nedeljko Žugić
TV VOGOŠĆA
https://www.youtube.com/watch?v=XOyTMBAGG6s
Novinari:
Jasmina Mulalić i Azra Grbo Prilog počinje polovinom devete minute.
TV Vogošća and respected journalists Jasmina Mulalić and Azra Grbo for a wonderful article. The report begins in the middle of the ninth minute.
Promotion of my book in the old Bosnian medieval Dubrovnik, 21.08.2021
The team of TV Sarajevo and to the eminent jurnalist Marina Getos Jeina.
Promocija knjige na starobosanskom Dubrovniku, 21.08.2021
https://www.facebook.com/bartula.natasa/videos/547829096513700
RADIO ILIJAŠ
Radio Ilijaš and the wonderful esteemed journalist Nermina Durić.
FTV
Federation Today, TV News, August 27, 2021, the report starts in the 36th minute.
Federacija danas, Dnevnik, 27.08.2021, prilog počinje u 36.oj minuti.
Iskreno hvala FTV za predivan prilog.
TV VISOKO
https://www.facebook.com/visokortv.ba/videos/901616143760120
Bila mi je izuzetna čast da, zajedno s gospodinom Pericom Mijatovićem, budem gost cijenjene novinarke Mirhe Ganić u studiju TV Visoko.
It was a great honor for me, together with Mr. Perica Mijatović, to be a guest of the esteemed journalist Mirha Ganić in the TV Visoko studios.
...Iako je šaptom pala, klonula kao umorna starica, Bosna ostaje urezana u kamenu i u nama, njenim potomcima. Dok ima nas, živjeće i ona. Kada nas više ne bude, živjeće kamen. Nijemi svjedok vjekova. Bez riječi, bez oružja, bez daha, a ipak živ skamenjen, pričaće kamenim jezikom onima koji će znati da zastanu i poslušaju. Ljudi umiru, ali vijekovi ne umiru. Vrijeme ne umire. Djela ljudska ne umiru. I kada trag stopa naših nestane u vremenu, ostaju djela kao pečat našeg postojanja. Ostaje visoki kamen kao vječni zapis. Ovo je naša zemlja, Zvjezdane moj“, pomilovao je Radaš podnožje kamena obraslo mahovinom. Ovaj kamen koji ćuteći, prkosno odolijeva vremenu. Dokaz da je ćutnja jača i istrajnija od riječi. U njega su utkani radost i žal naših života, sudbina hrabrih plemića bosanskih, sve naše neprolivene suze i patnje koje nismo nikada oplakali, jer smo, poput kamena, sve podnosili i podnosimo stoički. Uspravni, bez povijene šije kao i stećak koji su oblikovale naše ruke. To je naša sudbina. To je naša istorija. To su naši preci. To smo mi. Duh Bosne. Kameni vojnici vremena i nevremena. Ovdje ne počivaju samo naši dragi preci: očevi, majke, djede, bake, pramajke i praočevi naši. Ovdje počiva duh i dah Bosne, sine moj!“, završio je zažarenih očiju.
RADIO ILIJAŠ
https://www.facebook.com/KSCiradioilijas/photos/pcb.6267760349930960/6267756913264637/
Gostovanje u studiju Radio Ilijaš kod cijenjene novinarke Nermine Durić. Zajedno sa gospodinom Pericom Mijatovićem, koordinatorom više udruga i neformalnih grupa koje se bave istraživanjem, zaštitom i prezentacijom ilijaških nacionalnih spomenika i starobosanskog Dubrovnika i nekropole Kopošići. Na slici je i prijatelj iz djetinjstva i jedan od glavnih organizatora manifestacije Stanko Ivanic te prijatelj i književnik Semir Spahic.
Guest appearance in the Radio Ilijaš studios with the esteemed journalist Nermina Durić. Together with Mr. Perica Mijatović, coordinator of several associations and informal groups engaged in research, protection and presentation of the Ilijaš national monuments and Bosnian medieval Dubrovnik, as well the Kopošići necropolis. The picture also shows a childhood friend and one of the main organizers of the event, Stanko Ivanic, and a friend and writer, Semir Spahić.
Promocija u polju piramida, Ravne, Visoko.
Hvala cijenjenom doktoru Semiru Osmanagiću i poštovanoj Azri Ohran Zubić na srdačnom gostoprimstvu u polju čudesnih piramida. Toplo hvala svim gostima, prijateljima i novinarima na podršci. Veliko hvala eminentnoj novinarki Edini Kamenica koja je nadahnutim čitanjem citata iz romana i ovoj promociji dala poseban i kvalitetan karakter. Takođe veliko hvala profesoru Perici Mijatoviću na izvanrednom govoru o srednjovjekovnom Dubrovniku i nekropoli Kopošići.
TV VISOKO
https://www.facebook.com/visokortv.ba/videos/901616143760120
It was a great honor for me, together with Mr. Perica Mijatović, to be a guest of the esteemed journalist Mirha Ganić in the TV Visoko studios. I would also like to thank the esteemed Dr. Semir Osmanagić and the respected Azra Orhan for the warm welcome and book promotion held in the field of the Visoko pyramids. In the picture: Dr. Semir Osmanagić.
Bila mi je izuzetna čast da, zajedno s gospodinom Pericom Mijatovićem, budem gost cijenjene novinarke Mirhe Ganić u studiju TV Visoko. Takođe želim da se zahvalim cijenjenom doktoru Semiru Osmanagiću i poštovanoj Azri Orhan za topli doček i promociju koju sam održala u polju piramida Visoko. Na slici- Dr. Semir Osmanagić
OGRLICA ZAHVALNOSTI
Osjećati zahvalnost, a ne izražavati je; to je kao da umotaš dar i ne pokloniš ga.”
– William Arthur Ward
Hvala svima koji su na bilo koji način obogatili i podržali sve moje promocije.:
21.08. 2021, srednjovjekovni grad Dubrovnik
24.08.2021, Polje piramida Visoko
25.08.2021, Kino dvorana, Ilijaš
27.07.2021, Muzej književnosti, Sarajevo
Svaka od promocija je bila uspješna, ali nijedna ne bi bila ni toliko radosna ni plodonosna da nije bilo timskog rada. Neizmjerno sam srećna što je prva promocija od ukupno četiri, održana u sklopu Manifestacije obilježavanja spomenika na samom starobosanskom Dubrovniku koji je tog dana oživio, zapjevao i zaplakao pod stopama njegovih potomaka, djece Bosne. Ne bi se starobosanski Dubrovnik probudio ni kao DUBROVNIK, GRAD NABOŽIĆKI, a ni kao zaboravljeno blago Bosne bez gospodina Perice Mijatovića, koordinatora više udruga i neformalnih grupa koje se bave istraživanjem, zaštitom i prezentacijom ilijaških nacionalnih spomenika i starobosanskog Dubrovnika i nekropole Kopošići. Ovom prilikom zahvaljujem ovom divnom čovjeku koji mi je mnogo puta poslužio kao Prometej u mračnom srednjovjekovnom lavirintu brojnih istorijskih događaja i ličnosti o kojima sam pisala. Gospodin Perica doduše nije, kao što je to uradio Prometej, ukrao vatru s Olimpa bogovima i dao je ljudima. No on je učinio nešto isto toliko veliko što će zasigurno da uđe i ostane dio istorije: on je svojim upornim radom dao Bosni i svima nama ovaj dragulj koji će zasigurno otvoriti vrata u svijet današnjoj Bosni. Te je stoga naš poštovani gospodin Mijatović kao i Prometej: utjelovljenje hrabrosti, pobune u ime dobra, donosilac svjetla i lučonoša napretka. Zahvaljujem svima koji su zajedno s gospodinom Mijatovićem radili i rade na ovom projektu za dobrobit svih nas. Posebno želim da se zahvalim mom dragom Jošku Joziću i Marioneti Ilić koji su me naveli na ideju da pišem o Dubrovniku. A kakvu su tek Joško i Maja napravili zabavu u njihovom pedlju raja u moju čast! Igrao je i Joškov mlin, a Osojski potok je nabujao od radosti. Uz našeg poštovanog Halida Bešlića koji nas je počastvovao svojim prisustvom i razgalio nam duše pjesmom.
I naravno, neizostavno, ogromno hvala Stanku Ivaniću koji se zdušno i krajnje profesionalno pobrinuo za ralizaciju tehničke strane organizacije. Stanko je u pravom smislu riječi nezamjenjivi oslonac, čovjek široke duše i umijeća nesebičnog davanja, na koga mnogi mogu s povjerenjem da se oslone. Neizmjerno hvala mom dragom gostu, prijatelju Mati Joziću, koji živi i radi kao prevodilac u Njemačkoj, ali je našao vremena da svojim dolaskom počastvuje moje promocije i govori o romanu. Ali kako: kao najveći i najbolji književni kritičar! Takođe, veliko hvala mojim divnim gostima, novinarima - Edini Kamenici i Rinku Goluboviću koji su mi ukazali tu čast da čitaju odlomke iz romana. Ne, nisu oni samo čitali, njihovi zvonki glasovi prenosili su poruke zaboravljenih vijekova o hrabrosti i neustrašivosti, patnjama, stradanjima, ljubavi i plemenitosti bosanskog čovjeka, probudivši ponos u svima nama koji smo zanijemili u ljepoti ovih trenutaka u kojima su se čuli samo otkucaji srca i uzdasi praćeni pokojom suzom. Kako su milozvučno odzvanjali njihovi glasovi odbijajući se o vrhove Nabožića probudivši uspavane vijekove. Gorjela je njiva Pozlaćenica u koju je kraljica Katarina pri bijegu s Dubrovnika zakopala blago. Zatreperile su breze, zadrhtali su kameni stećci obrasli mahovinom kroz koju je zlatna svjetlost obasjavala imena slavnih predaka- kneza Radivoja Mirkovića i njegovog sina kneza Batića Mirkovića. Tu na mjestu gdje su se nekada začeli Paula Mirković i Radaš Mirković, na mekoj zemlji Nabožića, gdje su ostavili tragove znoja i zauvijek utisnuli miris svoje kože. drhtala je zemlja od ponovnog rođenja.
...Legli su na meku livadu posutu poljskim cvijećem. Pokriveni zvijezdama, na zelenoj postelji, udisali su žudno miris livadskih trava. Zemlja je još bila topla od avgustovskog sunca, koje je tog dana sijalo još jače kao da je baš za njih grijalo postelju. Vazdazelene ognjice njihale su se na blagom jesenjem vjetru izvirujući iz guste trave uokvirene visokim listovima paprati maslinaste boje. Vjetar je donosio miris kamilice pomiješan s mirisom divljih ruža. Visoke tanke breze nježno su se savijale šireći grane iznad dvoje ljubavnika koji su otkrivali jedno drugo u noći koja se prvom zove. Negdje u blizini žuborio je izvor. Njegov zvonki šum podsjećao je na Paulino disanje. I Radašev topli glas koji je milovao njeno uho. Bili su dva glasa spojeni u jedan, dvije rijeke potekle iz jednog izvora. Stisnuti jedno uz drugo čvrsto kao linija neba i zemlje, spojenih na horizontu. Njegove ruke bile su njene ruke, njegovi prsti osluškivali su ritam otkucaja njenog srca. Njen šapat je ljubio njegove usne. Njegov dah milovao je njene dlanove, tople i oznojene, nakvašene od suza radosnica. Pokrio je svaki djelić njenog tijela ljubavlju. Njihov krik stopio se u jedan, zaglušen krikom orla koji je kružio iznad njih spremajući se na počinak. „Ako bude sin, zvaće se Zvjezdan“, prošaputao je Radaš poluusnuloj Pauli čija glava je udobno počivala na njegovim širokim prsima. Ostao je dugo budan, zagledan u nebo na kom su iskrile zvijezde kao male žeravice. Hiljade sjajnih očiju s neba su mu se smješkale. Mjesec, pun i okrugao kao rumena bulka, bacao je nježnu svjetlost na Pauline još vrele obraze. Zvijezde su umilno zatreperile, poput miliona krila srebrnih ptica rasutih po vasioni. Radaš je uzvratio osmijehom, osjećajući u sebi duboku zahvalnost u veličanstvenosti trenutka u sjedinjenju sa ženom rođenom ispod neke od ovih zvijezda za njega. Ostao je budan, pokrivajući je nježnim poljupcima da je zaštiti od vjetra. Umotana u meku krinolinu i njegove ruke, spavala je kao beba s osmijehom na licu. Probudio ju je prvi zrak sunca i njegovi prsti. Pomilovali su je zajedno. Jutarnja bjelina rasula se po njenoj puti – svježoj i mirisnoj, kao rosa na laticama tek procvjetale ruže. Nasmiješila se dajući sebe ponovo u potpunom sjedinjenju duše i tijela. Na mekoj zemlji Nabožića gdje su se nekada i oni začeli – Paula Mirković i Radaš Mirković, ostavili su tragove znoja i zauvijek utisnuli miris svoje kože.
Hvala novinarima TV Sarajevo, TV Bih-Aidi Ramić, kao i novinarki TV Vogošća- Jasmini Mulalić. Toplo hvala poštovanom novinaru, vlasniku TV internet Ljudi Govore, gospodinu Nedeljku Žugiću. Nije bilo lako doći s kamerama toliko blizu nebu, ali je vrijedilo, jer nema čovjeka kome srce nije zatreperilo od toliko ljepote.
... Biti ovdje, staviti noge na meku mahovinu i grumen mirisne zemlje je ponovno rođenje, razmišljao je Zvjezdan. Tu gdje pogled istovremeno miluje jug, sjever, istok i zapad. Gdje rođenjem pripadaš svim stranama svijeta. Gdje vidiš nebo i zemlju kako se ljube kao na sopstvenom dlanu. A duša se tvoja i sama privija k njima da se spoji u trojstvu ljubavi s domovinom davno ti istrgnutom iz naručja. Nigdje se nebo i zemlja ne ljube s toliko ljubavi i vjernosti, pripijeni jedno uz drugo kao brat i sestra. Ovdje gdje se dulum zemlje i dulum neba sastaju u visinama. I ako se samo malo propneš na vrhove prstiju možeš da ih pomiluješ – kao bližnjeg svoga...
Veliko hvala doktoru Semiru Osmanagiću i Azri Orhan za srdačni doček u polju piramida Ravne. Takođe hvala mojoj rodnoj opštini Ilijaš na izuzetno toplom dočeku u sali Kino dvorane.
Hvala brojnim ekipama televizija koje su propratile kako promociju i manifestaciju na starobosanskom Dubrovniku tako i promociju u Visokom, Ilijašu i Sarajevu. Muzej književnosti i gospodin Abdulah Bilbul su mi otvorili vrata na najljepši i najtopliji način. Hvala mom uredniku Ivici Vanji Roriću za dugogodišnju saradnju. Hvala svim posjetiocima, prijateljima i novinarima koji su s posebnom pažnjom propratili ovu promociju koju su uljepšale i dvije muzičke izvedbe na klaviru, kompozitora, pijaniste Vlade Podanija.
Veliko poštovanje i hvala upućujem izvršnom direktoru programa TVSA, gospodinu Harisu Dućiću koji nam je pružio najtopliju podršku. Iskrena zahvalnost odlazi poštovanoj novinarki, urednici obrazovnog programa Federalnog radija BiH, Dunji Jelovac na gostovanju uživo u emisiji. Toplo hvala cijenjenoj novinarki BHRT.BA, Danijeli Regoja na bogatom prilogu povodom promocije održane u Muzeju književnosti. Veliko hvala poštovanoj novinarki Džemili Busnov na divnom prilogu o promociji u Muzeju književnosti objavljenom u dnevnom listu Oslobođenje.
Neizmjerno zahvaljujem poštovanoj novinarki Mirhi Ganić iz TV Visoko koja je otvorila vrata studija, ali i vrata srca za gospodina Mijatovića i mene. Srcem hvala divnoj novinarki Nermini Durić iz Radio Ilijaša koja je još prije dolaska u Bosnu najavljivala moj dolazak i promociju romana. Gospodinu Perici Mijatoviću i meni bilo je izuzetno zadovoljstvo da budemo gosti cijenjene Nermine u studiju Radio Ilijaša. Hvala gospodinu Despotu Mojsilović Čepi iz Radio Breze za gostovanje u studiju zajedno s profesorom Pericom Mijatović. Takođe hvala Radio Vogošći i novinarki Adviji Krdžić na gostovanju u direktnom programu. Veliko hvala TV Vogošći i divnoj, veoma poštovanoj novinarki Azri Grbo.
Kako ne zaplakati i ne zahvaliti suzama gospodinu Peri Matiću, romantiku našeg kraja koji se još u zoru, dok je rosa kvasila travu, smilje i bosilje, popeo na vrh Kicelja da mi ubere buket zavičajnog cvijeća? Buket ljubavi! Nakvašen zavičajnim suzama radosnicama. I ne zadrhtati od ljepote pri pogledu na naše tri dame: Ružu ilić, Brankicu Cvijan, Danu Rašević, obučene u prelijepe narodne nošnje da bi pokazali izvornu ljepotu našeg kraja uz fantastično osmišljen dekor stare bosanske serdžade i rudarske karabit-lampe. Kako zahvaliti vitezovima koji su hrabro izdržali vrelo sunce kopošićkog neba podsjetivši nas likom i ustrajnošću na autentičnu hrabrost bosanskih vitezova? Prepoznao je naš Dubrovnik sinove svoje i dao im snagu da izdrže pod teškim oklopima. Njihova plemenita lica i viteška odora vjerno su oslikali viteški kodeks časti i neustrašivosti o kojoj sam i ja pisala:
...„Zaklinjem se da ću koristiti hrabrost“, započeli su složno, u jedan glas: „i mudrost kao sredstvo, a čast kao štit. Da ću bezrezervno poštovati i slijediti zakone Božije kao i zakone moje otadžbine za koju ću se časno boriti. Čuvaću ugled i čast svoju kao i ugled i čast domovine po cijenu vlastitog ponosa. Zaklinjem se da ću štititi stare, slabe i nemoćne i da ću se, ako ustreba, odreći vlastite sreće zaradi sreće bližnjih. Nikada laž neće prijeći preko mojih usana, jer prava vrijednost čovjekova leži u sjaju istine. Nikada neću udariti neprijatelja nečasno. Snaga, hrabrost i čast biće moje oružje i štit. Po ugledu na našeg Božanskog vođu, zaklinjem se da ću voljeti svoje sestre i braću više nego sebe samoga.“
...Zaklinjemo se da ćemo koristiti dva mača: ovaj od čelika i drugi, skovan od riječi svjetla i pravednosti!“,....
S buđenjem Dubrovnika Nabožićkog probudila se i srednjovjekovna Bosna. Ustali su vitezovi, kraljevi i kraljice. Progovorili su kameni stećci. Kameni spavači čija je dužnost da bdiju nad vijekovima izvili su svoje isprepletene rozete k nebu u uskrsnuću usnulog vremena koje je čekalo buđenje. Oživjela je viteška zakletva rječju poštenja čija ljepota i snaga se zadržava u sferama beskonačnosti i treba da služi na čast onima što su bili, onima što jesu i onima što će tek biti. Iz kamene česme je ponovo potekla voda. Iz zamrle kovačnice začuo se zvuk čekića i nakovnja. Rudari su se probudili uz pjesmu pijuka. Zaciktala su djeca po kaldrmi. Zamirisale su dunje, trešnje, lipe, planinske trave. Zažuborili su potoci. Zakliktali su orlovi ispod duluma nabožićkog neba pjesmu o kraljevini Bosni koja je po predanju “šaptom pala“.
... Iako je šaptom pala, klonula kao umorna starica, Bosna ostaje urezana u kamenu i u nama, njenim potomcima. Dok ima nas, živjeće i ona. Kada nas više ne bude, živjeće kamen. Nijemi svjedok vjekova. Bez riječi, bez oružja, bez daha, a ipak živ skamenjen, pričaće kamenim jezikom onima koji će znati da zastanu i poslušaju. Ljudi umiru, ali vijekovi ne umiru. Vrijeme ne umire. Djela ljudska ne umiru. I kada trag stopa naših nestane u vremenu, ostaju djela kao pečat našeg postojanja. Ostaje visoki kamen kao vječni zapis. Ovo je naša zemlja, Zvjezdane moj“, pomilovao je Radaš podnožje kamena obraslo mahovinom. Ovaj kamen koji ćuteći, prkosno odolijeva vremenu. Dokaz da je ćutnja jača i istrajnija od riječi. U njega su utkani radost i žal naših života, sudbina hrabrih plemića bosanskih, sve naše neprolivene suze i patnje koje nismo nikada oplakali, jer smo, poput kamena, sve podnosili i podnosimo stoički. Uspravni, bez povijene šije kao i stećak koji su oblikovale naše ruke. To je naša sudbina. To je naša istorija. To su naši preci. To smo mi. Duh Bosne. Kameni vojnici vremena i nevremena. Ovdje ne počivaju samo naši dragi preci: očevi, majke, djede, bake, pramajke i praočevi naši. Naša slavna loza: naš stric Batić Mirković, te preslavni mu otac knez bosanski Mirko Radojević. Ovdje počiva duh i dah Bosne, sine moj!“.
Probudila se evo i moja zahvalnost- duboka i iskrena, te nižem ove redove poput bisera da napravim ogrlicu zahvalnosti trudeći se da ne zaboravim nikoga.
Hvala HKD Napredak, Udruženju Žena San, načelniku opštine Ilijaš, gospodinu Akifu Fazliću za finansijsku pomoć kao i za toplu podršku svojim prisustvom. Hvala mojoj Marioneti Ilić Jureta i njenoj prelijepoj kćerci Dolores Jureta na požrtvovanosti i nesebičnom davanju sebe kako za dobrobit ovog projekta tako i za uspjeh mojih promocija. Marioneta je moja Paula Mirković, heroina koja kao i moja junakinja Paula- ljubav prema bližnjima, prema majci, ocu, prema bratu, prema djeci i prema domovini u dimenzije vječnosti, poput niti svile na đerđefu veze. Da je prenese od koljena na koljeno, od vijeka do vijeka. Da preživi kroz stradanja i kroz ratove kao vječni simbol snage izrasle u pramajci žrtvi i svjedoku surovog vremena. Da budućim pokoljenjima služi kao pramajka na Nojevoj barci koja spašava plemenitost i ljubav od zla.
Hvala dragom Gospodu što nas je, prijatelje starobosanskog grada Dubrovnika, izabrao da radimo kao tim i stvaramo u svrhu zajedničkih ciljeva i dobrobiti naše baštine i naše Bosne. Svi je mi volimo na ispravan način bez obzira na vjersku i nacionalnu pripadnost. To smo i dokazali na zidovima našeg grada Dubrovnika koji pripada svima. I na Kopošićima gdje se nastavila manifestacija uz pjesmu tamburaša iz Vareša i njegovih prelijepih ženskih solista blokom pjesama Petria nostra Bosnia est. I uz stihove Maka Dizdara koje je recitovao sin slavnog pisca, novinar i pisac Majo Dizdar uz asistenciju našeg poštovanog spikera- slavnog i zlatnog glasa Rinka Golubovića. I ranjen i krvavih koljena, nakon pada, naš Rinko je pokazao nesebičnost podigavši se poput Feniksa da bi njegove zvonke riječi nosio vjetar s Kopošića prenijevši poruku ljubavi. Bili smo i jesmo jedno i to treba i da ostanemo: plemeniti potomci Bosne i Hercegovine koji našoj domovini žele dobro. Zagovornici ljubavi, bratstva i jedinstva.
Hvala poštovanom profesoru Zlatanu Filipoviću, stručnjaku za VR terhnologije, profesoru na Američkom univerzitetu u Ujedinjenim arapskim emiratima koji je svojom ekspertizom obogatio ovaj projekat. Hvala doktoru Edinu Bujaku, čovjeku koji je čudesnim otkrićem sarkofaga sa skeletom velikaša Radinovića s brokatnim plaštom na nekropoli stećaka Kopošići, oživio starobosanski Dubrovnik. Hvala cijenjenoj arhitektici Saneli Budalica Meco, rođenoj Dubrovčankinji, zaljubljenici bosanskohercegovačkih srednjovjekovnih gradova koja nas je počastvovala svojim dolaskom sa mužem.
Hvala mom uredniku Ivici Vanji Roriću i izdavačkoj kući Bosanska riječ.
Hvala svima koji su osjetili ljubav i trud svih nas u želji za reinkarnacijom našeg Dubrovnika i rođenja mog romana. Novinari su to zasigurno prepoznali kako dolaskom na starobosanski Dubrovnik tako i prilozima sa ostalih promocija i gostovanjima u studijima. Neko mi je napisao da su starobosanski Dubrovnik i moj roman prodrmali Bosnu. Da su danima plamtjeli u javnosti kao vječna vatra. Kako je tek Bosna prodrmala mene? Probudila ono najljepše u mom biću iznjedreno u njenoj kolijevci. Čovječnost, ljubav prema bližnjem, prema komšiji, prijatelju, poznaniku; poštovanje, korijensku vezanost, skromnost i zahvalnost njene kćerke koja u Bosni voli i vidi ono što je najljepše. To je iskreni patriotizam, želja da u Bosni vidim samo dobro, jer kao zagovornik dobra i pobjede dobrog nad zlim, vjerujem da i na svijetu i u Bosni ima više dobra nego zla. Bosna je plemenita zemlja. Ja u koferima duše nosim samo uspomene na plemenite ljude. Drugih nisam ni sretala. Svako dobije ono što traži i ono što da. Ne znam koliko sam dala, ali mogu sa sigurnošću da tvrdim da sam dobila mnogo. Moja nabujala duša se prelama od ljubavi kojom ste je svi ispunili. Poput sepeta natovarenih zrelim bosanskim šljivama nosi uspomenu na divne ljude, susrete i događaje koji su je oplemenili i potvrdili da se rodno ognjište može ispravno voljeti samo na jedan način: iskreno i bez predrasuda, dajući sebe potpuno.
....„Jedino onda kada se čovjek odvoji od pedlja zemlje na kom je rođen“, šaputao je Zvjezdan, „bilo da je otrgnut, bilo da ga sam napusti u potrazi za novim domom, jedino tada, u snovima koji se nostalgija zovu, može spoznati njegovu vrijednost i ljepotu.
Hvala svim posjetiocima, svakom čovjeku koji mi je stisnuo ruku i time učvrstio karike na ovom lancu zahvalnosti. U njega ću još utkati i pjesmu kojom sam se predstavljala za vrijeme promocija- Moj pedalj zemlje, moju autorsku kompoziciju, pečat duše i posvećenosti mojoj, našoj i vašoj otadžbini Bosni! Neka nam iznjedri još mnogo plemenite djece koja će je znati voljeti iskreno i bez vjerskih predrasuda!
Nataša Bartula Hebert