Od početka korone do danas posvetila sam više vremena šetnji nego ikada od djetinjstva do korone. Od početka mog karantinskog perioda u proteklih sedam dana, više sam vremena provela naslonjena na bor u dvorištu nego u razgovoru sa prijateljima u proteklih godinu dana. Iz moje mišje rupe do bora, od bora do kraja dvorišta, od kraja dvorišta do bora brojim korake i razmišljam o ljepoti slobode``od kuće u šetnju``koju sam do nedavno smatrala sputanom slobodom. Dok mi noge upadaju u duboki snijeg, napravim nekoliko krugova po dvorištu, kao lisica koja je upravo šmugnula u šumarak. Potom se vratim do bora sva očajna, nostalgičnim pogledom prateći mog muža i kćer koji imaju slobodu da odvedu kuče u šetnju. Dok Arči veselo maše repom, ja se pokunjeno naslanjam na bor i sjetno posmatram nebo na kojem spava tišina. I čujem bor šapuće: ``Nataša, mišja rupa je tvoj dom- tvoja kućica slobodica, toplo ognjište o kom si sanjala u godinama izbjeglištva. Naši prijatelji su naša odgovornost``, nastavlja. ``Koliko damo prijateljima toliko nam se i vraća. Nebo je naš drugi dom. Što više mira ima na nebu toliko će i čovjek biti mirniji. Sve je uzurpirao mali čovjek: svaki pedalj zemlje. Ni to mu nije bilo dovoljno pa je počeo da otima i od neba. Da razapinje šatore tamo gdje mu nije mjesto-po nebeskom prostranstvu``.
Dok mi bor daje lekciju o životu otkidaju se suze otkrovenja. ``Obećavam``, šapućem, ``da ću ljubiti prirodu, sunce, mjesec, zvijezde i nebo i nakon korone. I svaki bor i svako drvo kao sebe samu. Obećavam da ću zahvalno voljeti svoj dom. I moju porodicu kao svetinju. Obećavam da ću čuvati svoje prijatelje kao najdragocjenije bisere. Obećavam da ću u svakom čovjeku vidjeti samo ono što je lijepo. I da ću zatvoriti oči pred ljudskim slabostima podjećajući svakodnevno samu sebe da sam i ja samo ono što je i moj bližnji. Ni manja ni viša, ni gora ni bolja. Obećavam da ću opravdati ljubav djelima. Obećavam da ću željeti sebi što želim drugima. Obećavam da ću bez stida i straha zagovarati vjeru, ljubav prema Gospodu i tražiti životno nadahnuće u istom izvoru u kom se ogleda lice Svjetlosti. Obećavam da ću vjerovati u Dobro i dobrotu i u nedobrim vremenima. Obećavam da ću riječju slijediti Riječ koliko mogu i koliko mi je dato. Obećavam da ću zaboraviti na nezahvalnost kada Arči sljedeći put veselo mahne repićem spreman za šetnju.
Write a comment