Nakon vjenčanja, u prvi sumrak, koji je poput tankog vela prekrio vrhove planine, Paula i Radaš su se iskrali i krenuli ka izvoru rijeke. Zaustavili su se na proplanku okruženim
brezama. Njihova bijela, nježna kora se na mjesečini presijavala kao srebrna kadifa. Legli su na meku livadu posutu poljskim cvijećem. Pokriveni zvijezdama, na zelenoj postelji, udisali su žudno
miris livadskih trava. Zemlja je još bila topla od avgustovskog sunca, koje je tog dana sijalo još jače kao da je baš za njih grijalo postelju. Vazdazelene ognjice njihale su se na blagom
jesenjem vjetru izvirujući iz guste trave uokvirene visokim listovima paprati maslinaste boje. Vjetar je donosio miris kamilice pomiješan s mirisom divljih ruža. Visoke tanke breze nježno su se
savijale šireći grane iznad dvoje ljubavnika koji su otkrivali jedno drugo u noći koja se prvom zove. Negdje u blizini žuborio je izvor. Njegov zvonki šum podsjećao je na Paulino disanje. I
Radašev topli glas koji je milovao njeno uho. Bili su dva glasa spojeni u jedan, dvije rijeke potekle iz jednog izvora. Stisnuti jedno uz drugo čvrsto kao linija neba i zemlje, spojenih na
horizontu. Njegove ruke bile su njene ruke, njegovi prsti osluškivali su ritam otkucaja njenog srca. Njen šapat je ljubio njegove usne. Njegov dah milovao je njene dlanove, tople i oznojene,
nakvašene od suza radosnica. Pokrio je svaki djelić njenog tijela ljubavlju. Njihov krik stopio se u jedan, zaglušen krikom orla koji je kružio iznad njih spremajući se na počinak. „Ako bude sin,
zvaće se Zvjezdan“, prošaputao je Radaš poluusnuloj Pauli čija glava je udobno počivala na njegovim širokim prsima. Ostao je dugo budan, zagledan u nebo na kom su iskrile zvijezde kao male
žeravice. Hiljade sjajnih očiju s neba su mu se smješkale. Mjesec, pun i okrugao kao rumena bulka, bacao je nježnu svjetlost na Pauline još vrele obraze. Zvijezde su umilno zatreperile, poput
miliona krila srebrnih ptica rasutih po vasioni. Radaš je uzvratio osmijehom, osjećajući u sebi duboku zahvalnost u veličanstvenosti trenutka u sjedinjenju sa ženom rođenom ispod neke od ovih
zvijezda za njega. Ostao je budan, pokrivajući je nježnim poljupcima da je zaštiti od vjetra. Umotana u meku krinolinu i njegove ruke, spavala je kao beba s osmijehom na licu. Probudio ju je prvi
zrak sunca i njegovi prsti. Pomilovali su je zajedno. Jutarnja bjelina rasula se po njenoj puti – svježoj i mirisnoj, kao rosa na laticama tek procvjetale ruže. Nasmiješila se dajući sebe ponovo
u potpunom sjedinjenju duše i tijela. Na mekoj zemlji Nabožića gdje su se nekada i oni začeli – Paula Mirković i Radaš Mirković, ostavili su tragove znoja i zauvijek utisnuli miris svoje
kože.
Write a comment